Češnjak – naš prirodni antibiotik

Smatra se da je bijeli luk (češnjak) prva biljka koju se svrstavalo među ljekovite biljke, što i ne čudi jer je češnjak jedna od najjačih biljaka zbog svojih snažnih ljekovitih svojstava.

Češnjak je poznat kao prirodni antibiotik koji se u narodu najčešće koristi kada nas uhvate prehlada ili gripa, a da je i zapravo ljekovit potvrđuju i stručnjaci. Osim kao antibiotik, češnjak koristi i kao sredstvo za odčepljivanje dišnih puteva, antikancerogeno i protuupalno, suzbija gljivice i pojedine viruse. Ako ćemo iskreno, gotovo ne postoji jelo gdje ja osobno ne protisnem barem jedan češanj, prvo za zdravlje, a onda i za okus.

Sjemenke bijelog luka sadrže vodu, bjelančevine, masti, ugljikohidrate, vlakna i minerale; natrij, kalij, magnezij, kalcij, fosfor, sumpor i željezo.

Glavni vitamini koje češnjak sadrži su: karoten, vitamin E, B1, B2, B3 i vitamin C. A glavnu zdravstvenu vrijednost daje mu biljni antibiotik – alicin. Alicin je aktivni spoj kojim se ta biljka brani od napada bakterija i gljivica. Kako biste potaknuli reakciju kojom nastaje alicin češnjak morate zgnječiti, ili još bolje u jelo protisnuti kroz gnječilicu te ga tako odmah skroz usitniti.

Miris češnjaka je svima poznat jer je intezivan i dugotrajan stoga ga je bolje jesti usitnjenog u jelima nego svježe očišćenog, iako je svježi zdraviji bitno je upamtiti ako se termički obrađuje neka to ne bude duže od 10-ak minuta. Problem sa neugodnim zadahom od češnjaka možete riješiti žvakanjem peršinova lišća, mente, zrna kave ili komorača, te jedenjem svježeg voća.

Može li se pretjerati sa češnjakom, pa može: predoziranje može uzrokovati nelagodu, uključujući uznemiren želudac, nadimanje, proljev, loš zadah i pojačane tjelesne mirise. Također možete dobiti osjećaj pečenja na koži ukoliko obradite značajne količine svježeg češnjaka.

Doze koje se obično preporučuju u stručnoj literaturi za odrasle osobe su 4 g (jedan do dva češnja) sirovog češnjaka dnevno.

[Obiteljska kuhinja, 💙Mario Cvitković]
Translate